BLOG
Projektiranje okućnica
Kako smanjiti troškove izvedbe okućnice dobrim projektiranjem?
Najskuplja greška u uređenju okućnica nije pogrešan izbor sadnica. Najskuplja greška je preskakanje procesa prije početka radova.
Kod uređenja okućnice većina ljudi troškove počinje računati tek kada krenu radovi.
Koliko košta travnjak
Koliko biljaka treba za sadnju?
Koliko košta živa ograda
Koliko će stajati navodnjavanje?
Koliko biljaka treba za sadnju?
Koliko košta živa ograda
Koliko će stajati navodnjavanje?
No postoji jedno važnije pitanje:
Što nam uopće treba napraviti?
Što nam uopće treba napraviti?
Upravo tu kvalitetno projektiranje može napraviti veliku razliku.
Dobar projekt nije samo način da unaprijed vidite kako će okućnica izgledati. On omogućuje da prije početka izvedbe definirate prostor, prioritete, količine, redoslijed radova i elemente koji su vam stvarno potrebni.
Na taj se način dio nepotrebnih troškova može izbjeći prije nego što nastane.
1. Najprije definirajte prostor, a tek onda kupujte materijal i biljke
Jedna od čestih pogrešaka je krenuti u nabavu pojedinačnih elemenata prije nego što je definirana cjelina.
Kupuje se nekoliko biljaka.
Zatim još nekoliko.
Postavlja se travnjak.
Naknadno se shvati da treba navodnjavanje.
Zatim se mijenja raspored.
Pa se dio već izvedenog mora ponovno raditi.
Problem nije nužno u cijeni pojedinog proizvoda.
Problem je u tome što odluke nisu donesene kao dio jedinstvenog plana.
Kod projektiranja prvo se definiraju funkcionalne zone i odnosi između njih.
Tek nakon toga ima smisla određivati količine i materijale.
2. Ne treba svaka površina biti uređena na isti način
Veća okućnica ne znači da svaki njezin kvadratni metar mora biti jednako intenzivno uređen.
U dobro projektiranom prostoru mogu se razlikovati:
* reprezentativne zone
* zone boravka
* travnate površine
* sadne površine
* zone privatnosti
* komunikacije
* manje zahtjevne zelene površine
* postojeći elementi koje ima smisla zadržati.
Na primjer, umjesto da se velika površina ispuni skupim biljnim materijalom, moguće je definirati nekoliko ciljano oblikovanih sadnih zona, dok se ostatak prostora rješava jednostavnijim elementima.
Projektiranjem se tako ne pokušava potrošiti više, nego novac usmjeriti tamo gdje će imati najveći učinak.
3. Dobar raspored može smanjiti količinu potrebnih radova
Raspored elemenata izravno utječe na izvedbu.
Položaj travnjaka, sadnih zona, živice, rubnjaka i komunikacija određuje:
* koliko materijala treba
* koliko zemlje treba pripremiti
* koliko rubnjaka treba ugraditi
* koliko cijevi treba za navodnjavanje
* koliko biljaka treba nabaviti
* koliko vremena treba za izvedbu.
Zato je prije početka radova važno definirati odnose između elemenata.
Mala promjena u planu na papiru može značiti veliku razliku kada se isti plan pretvori u metre, kubike, komade i radne sate.
4. Navodnjavanje treba planirati prije sadnje i travnjaka
Automatsko navodnjavanje nije nešto što je praktično “dodati na kraju”.
Sustav treba prilagoditi površinama koje zalijeva, vrsti vegetacije, potrebama biljaka i rasporedu prostora.
Ako se navodnjavanje planira nakon izvedbe:
* neke instalacije treba naknadno provlačiti
* dio površina može se morati otvarati
* raspored prskalica može biti kompromisan
* sustav može zahtijevati dodatne zahvate.
Ako je sustav predviđen u projektu, instalacije se mogu uskladiti s ostalim radovima i izvesti u pravom trenutku.
Dobar redoslijed radova često je jednako važan kao i sam izbor materijala.
5. Pogrešan izbor biljaka dugoročno povećava trošak
Biljka koja je lijepa u trenutku kupnje ne znači nužno da je dobar izbor za konkretnu parcelu.
Prije odabira treba uzeti u obzir:
* količinu sunca
* vrstu tla
* vlagu
* izloženost vjetru
* prostor koji biljka ima za rast
* konačnu veličinu
* željenu razinu privatnosti
* način održavanja.
Ako se biljka postavi na neprikladno mjesto, problem se ne završava njezinom nabavnom cijenom.
Mogu nastati dodatni troškovi:
* zamjene biljaka
* dodatne prihrane
* zaštite
* orezivanja
* navodnjavanja
* preuređenja sadne zone.
Pravi izbor biljke nije samo hortikulturno pitanje. To je i financijska odluka.
6. Živa ograda je dobar primjer zašto je planiranje važno
Kod žive ograde nije dovoljno izračunati:
> duljina ograde ÷ razmak sadnje = broj biljaka.
Potrebno je uzeti u obzir vrstu i kultivar, početnu veličinu biljke, uvjete tla, osunčanost, željenu visinu i gustoću te prostor koji biljka ima za razvoj.
Prevelika gustoća sadnje može nepotrebno povećati početni trošak.
Premala gustoća može značiti da će ograda godinama izgledati nedovoljno popunjeno.
Pogrešan izbor vrste može rezultirati slabim rastom ili povećanim održavanjem.
Zato se dobra živa ograda planira kao dio cijele okućnice, a ne kao zasebna stavka na popisu nabave.
7. Planiranje redoslijeda radova sprječava dvostruki posao
Jedna od najskupljih situacija u izvedbi je kada se nešto napravi, a zatim mora biti ponovno otvoreno ili premješteno.
Primjer:
1. napravi se travnjak
2. naknadno se odluči postaviti navodnjavanje
3. dio travnjaka se otvara
4. postavljaju se instalacije
5. površina se ponovno sanira.
Ili:
1. posadi se biljka
2. naknadno se mijenja sustav navodnjavanja
3. biljke se moraju zaobići ili privremeno ukloniti.
Projektiranje omogućuje da se radovi slože u logičan slijed.
Priprema → instalacije → građevinski elementi → priprema tla → sadnja → travnjak → završna obrada
To nije samo organizacijsko pitanje.
To je pitanje troška izvedbe.
8. Projekt može pokazati što ne treba napraviti
Ovo je možda najvažnija vrijednost dobrog projektiranja.
Projektiranje nije proces dodavanja elemenata.
Ponekad je najbolja odluka:
* ne postaviti dodatnu sadnu zonu
* ne širiti travnjak
* ne koristiti određeni materijal
* ne saditi određenu vrstu
* ne izvoditi nepotreban rubnjak
* ne komplicirati prostor.
Drugim riječima:
Stručnost se ne vidi samo u onome što predložimo, nego i u onome što procijenimo da nije potrebno.
9. Primjer iz prakse: kako je planiranjem smanjen trošak izvedbe
Na jednom projektu okućnice površine približno 420 m² bruto, osnovni elementi bili su:
* živa ograda
* travnjak
* automatsko navodnjavanje
* rubnjaci
* malč
* dvije ciljane sadne zone uz kuću.
Umjesto da se cijela okućnica optereti velikim brojem različitih sadnih površina, prostor je organiziran tako da se naglasak stavi na nekoliko manjih, funkcionalno i vizualno važnih zona.
Svaka od njih sadržavala je približno 12–13 biljaka.
Istodobno su analizirani raspored travnjaka, navodnjavanje, rubovi i potrebe za održavanjem.
Takvim pristupom izbjegnut je dio nepotrebne izvedbe i ostvarena je ušteda veća od 1.000 € u odnosu na prvotno zamišljeni opseg radova.
Važno je razumjeti što je ovdje zapravo napravilo razliku.
Nije se štedjelo tako da se kupuju lošije biljke ili koriste jeftiniji materijali.
Ušteda je ostvarena donošenjem boljih odluka prije početka radova.
10. Je li projektiranje uvijek način za smanjenje troškova?
Ne nužno.
Dobar projekt može pokazati i da određeni prostor zahtijeva veće ulaganje nego što je vlasnik prvotno očekivao.
Ako je potrebno riješiti:
* loše tlo
* odvodnju
* veće visinske razlike
* navodnjavanje
* kvalitetan travnjak
* veću živu ogradu
* zahtjevne sadne zone
to treba realno uključiti u plan.
Vrijednost projektiranja nije u tome da obeća najnižu cijenu.
Vrijednost je u tome da unaprijed znate što radite, zašto to radite i koliko je opseg zahvata realan.
11. Projektiranje omogućuje da budžet usmjerite prema prioritetima
Ako je raspoloživi budžet ograničen, to ne znači nužno da treba odustati od stručnog pristupa.
Može se definirati prioritet:
### Faza 1
Živa ograda + osnovna organizacija prostora
### Faza 2
Travnjak + navodnjavanje
### Faza 3
Sadne zone i dodatni elementi
Takav pristup omogućuje da se okućnica razvija planski, umjesto da se svaki novi zahvat donosi neovisno o prethodnom.
12. Koliko zapravo košta loše projektiranje?
To pitanje vrijedi okrenuti.
Ako se zbog lošeg planiranja:
* ponovno radi dio terena
* mijenja položaj instalacija
* premješta biljke
* mijenja sustav navodnjavanja
* kupuje dodatni materijal
* uklanja pogrešno odabrana vegetacija
* izvode nepotrebni radovi
početna “ušteda” na projektiranju vrlo brzo može postati skuplja od samog projekta.
Zato projektiranje treba promatrati kao dio investicije u izvedbu, a ne kao dodatak koji se uzima samo ako ostane novca.
Dobro projektiranje ne znači potrošiti manje pod svaku cijenu
To je važna razlika.
Cilj nije napraviti najjeftiniju moguću okućnicu.
Cilj je **novac koji ste spremni uložiti pretvoriti u što kvalitetniji, funkcionalniji i dugoročno održiv prostor.**
Ponekad će najbolja odluka biti smanjiti broj biljaka.
Ponekad povećati kvalitetu tla.
Ponekad investirati u navodnjavanje.
Ponekad napraviti kvalitetniju živu ogradu.
Ponekad odgoditi određeni zahvat.
Projekt treba pokazati gdje ulaganje ima smisla, a gdje nema.
Kada je pravo vrijeme za projektiranje?
Idealno prije početka izvedbe.
Kod novogradnje još ranije.
Ako planirate uređenje okućnice u proljeće, jesen i zima su dobro vrijeme za definiranje koncepta, projektiranje, nabavu i organizaciju izvedbe.
Tako se na proljeće ne počinje razmišljati što bi trebalo napraviti.
Na proljeće se počinje izvoditi ono što je već isplanirano.
Želite smanjiti nepotrebne troškove prije početka izvedbe?
Ako tek trebate definirati što napraviti s okućnicom, prvo je potrebno razumjeti prostor i odrediti prioritete.
U Vrt Style Studiju projektiranje okućnice promatramo kao osnovu za kvalitetnu izvedbu – od organizacije prostora i izbora biljaka do navodnjavanja, travnjaka i redoslijeda radova.
Saznajte više o usluzi:
Ako već imate projekt ili ideju i želite prijeći na realizaciju, projekt možemo povezati s kompletnom izvedbom okućnice.
Planirajte prije nego što počnete trošiti.